Svako dete prolazi kroz pubertet i adolescenciju na svoj način, a ono što je za sve isto je da je to period velikih promena i prilagođavanja, koja dovode do promena u porodičnoj dinamici i komunikaciji i zahtevaju od roditelja neke nove veštine. Često je ovaj period i za same roditelje izazovan i zahtevan, pun strepnji i nedoumica. Ovim tekstom želeli smo da vam pružimo informacije i predloge kako da podržite dete u procesu razumevanja i prihvatanja promena u pubertetu tokom ovog perioda velikih promena.
Podsetimo se osnovnih informacija o pubertetu i adolescenciji
Pubertet je skup fizičkih i fizioloških promena vezanih prvenstveno za polno sazrevanje. Pubertet kod većine devojčica počinje između 8 i 13 godina, a kod dečaka između 9 i 14 godina. Pubertet traje obično 3 do 5 godina.
Pojam adolescencija odnosi se na period prelaska iz detinjstva u odraslo doba. Tokom adolescencije odvijaju se biološke, psihološke i socijalne promene. Adolescencija je širi pojam od puberteta. Svetska zdravstvena organizacija definiše adolescenciju kao period između 10 i 19 godina.
| Telesne promene | ||
|---|---|---|
| Devojčice | I devojčice i dečaci | Dečaci |
|
|
|
| Psihosocijalni aspekti adolescencije | ||
|
||
"Adolescencija je period naglih promena. Na primer, između dvanaeste i sedamnaeste godine, roditelj ostari i do 20 godina."
Anon
Kao što prethodna izreka kaže period adolescencije jedan je od turbulentnijih perioda života, a može zadati i mnogo muka roditeljima. Međutim, iskustva adolescenata se značajno razlikuju, za neke je ovaj period težak i komplikovan, neki kroz njega prolaze lako, a većina uspešno ostvari razvojne zadatke adolescencije.
Napuštanje uloge deteta, i stremljenje ka odraslom dobu u psihosocijalnom smislu podrazumeva ispunjavanje određenih razvojnih zadataka. Neki od njih su: prilagođavanje na telesne promene nastale u pubertetu, formiranje ličnog identiteta, uspostavljanje većeg stepena autonomije u odnosu na roditelje zadržavajući bliskost, kao i uspostavljanje bliskih odnosa sa vršnjacima, te prihvatanje polne uloge.
Zašto je važno da razgovaramo sa decom o promenama u pubertetu i adolescenciji?
Kada pokrećemo razgovor o pubertetu, mi razgovaramo sa decom o telesnim promenama, ali se tu dotičemo i tema koje se ponekad smatraju „škakljivim“ (poput promena na intimnim regijama, pitanja koja se tiču seksualnosti), a zapravo mogu i dobro je da budu deo otvorene komunikacije između deteta i roditelja. Čest strah roditelja je da bi, ukoliko bi pokrenuli teme koje se tiču seksualnosti, time podstakli decu da se prerano interesuju za te teme.
| Međutim, deca su svakako prirodno radoznala, ponekad o temi puberteta i seksualnosti sami zaključuju na osnovu pogrešnih ili nedovoljnih informacija, te to može da ih zbuni i zabrine. |
|---|
Kad pokrećemo razgovor sa decom, uvek treba da krenemo od onog što oni znaju i što ih zanima trenutno. Zato je važno da im postavljamo otvorena pitanja poput: „Šta si do sad čuo/-la o pubertetu? Šta se sve menja u pubertetu?“ i slično.
| Šta su nas o pubertetu tokom radionica pitali devetogodišnjaci? | |
|---|---|
|
|
Brojni su izazovi pred decom u procesu prihvatanja telesnih promena:
Reakcije na telesne promene
Istraživanja govore o tome da su reakcije na pubertet i pozitivne i negativne. Na primer, devojčice iskazuju pozitivna osećanja (uzbuđenost i ponos) u vezi sa rastom grudi na samom početku, što se menja kasnije kada ta promena postaje vidljiva i kada devojčica biva često izložena zadirkivanju od strane dečaka, ali i članova porodice.
Početne promene kod dečaka su privatnije prirode (razvoj testisa), te njihove emocionalne reakcije na prve promene više zavise od spremnosti da prihvate promene, a ne toliko od reakcije okoline, kao kod devojčica.
U periodu rane adolescencije, deca se stalno porede sa drugim vršnjacima, te vremenska odstupanja u početku puberteta mogu biti veći izazov za prihvatanje. Devojčice kod kojih pubertet krene ranije u odnosu na okolinu nemaju nikog sa kim (od vršnjaka) bi mogle da podele svoje iskustvo i na neki način "štrče" u grupi vršnjaka. Takođe, zbog nižeg uzrasta nemaju ni razvijene veštine koje bi im pomogle da se nose sa ovim promenama. U ovom slučaju, podrška u prihvatanju telesnih promena je od još većeg značaja.
Kod dečaka je situacija obrnuta, te kasniji početak puberteta u odnosu na većinu dečaka predstavlja rizik za nastanak negativne slike tela jer promene počinju kasnije u odnosu na sve ostale grupe (i dečaka i devojčica).
| Pubertet je period ubrzanih promena u kome je uobičajeno da se deca osećaju zbunjeno!
Započnite razgovor o pubertetu i pre nego što se pojave prve telesne i psihološke promene. Najvažnija poruka detetu je da zna da je pubertet normalna pojava kroz koju prolaze svi! Otvoren razgovor o ovim, ponekad neugodnim temama, produbljuje odnos poverenja između roditelja i deteta i osnova je za dalju dobru komunikaciju. |
|---|
Autorka: Dragica Jovišević Popović, psihološkinja, Institut za javno zdravlje Vojvodine
Ilustracija: Freepik